Novosađani su godinama prolazili kraj murala "Jedina istina" francuskog umetnika Remeda. Kada je istina konačno sklonjena sa zida, neko je, pod okriljem noći, odgovorio.
Fejsbuk grupa "Tate Novosađani", počela je kao odgovor na sličnu grupu koje su pokrenule novosadske mame, ali je kroz godine prerasla i u fondaciju čiji je cilj da pomogne onima koji su u nevolji.
Posetioci Exita iz inostranstva, sa kojima smo razgovarali, kažu da im se sviđaju Novi Sad i Petrovaradinska tvrđava, kao i nesvakidašnja "scenografija" za jedan muzički festival.
Neposredno uz staru Ranžirnu stanicu, u Ulici Železnička kolonija, nalazi se desetak vojnih bunkera starih osamdesetak godina, koje stanari koriste kao šupe.
Kristalno more i mirisna borovina, uvale koje grle one koji bi da uživaju u tišini, talasima, zrikavcima i maestralu. Kad čuju odakle je, meštani po ure ćakulaju o svojim poznanicima iz Srbije.
Svakog dana od 6 sati pa sve do kasnih poslepodnevnih časova Novosađani, uglavnom sa Podbare, ali i šire, svoju kupovinu obavljaju na pijaci sa najdužom tradicijom u gradu.
Prvi novosadski Mekdonalds restoran zatvoren je posle 25 godina rada. Novosadski fotograf Nikola Stojanović podsetio je kako je izgledalo otvaranje prvog Meka u Novom Sadu.
Samo u poslednjih nekoliko meseci Novi Sad je dobio nekoliko murala, od kojih su neki posvećeni poznatim ličnostima, neki apstraktni, a neki prava umetnička dela sa porukom.
Pre ovog vremena u kojem smo svi fotoreporteri, u kojem nema trenutka, događaja ili doživljala koji neprekidnim škljocanjem nismo obesmislili, bili su samo Jovan, Branko, Martin, Dragutin, Andraš, Stevan, Miljan, Čila, Jaroslav, Ana, nekoliko Slobodana... Bilo nam je dovoljno da oni za nas zaustave vreme. Danas su to, zapravo, jedine fotografije koje čuvamo, sve druge, telefonom "iškljocane", zaboravljene su i resajklbinovane.
Poslednji novosadski tramvaj, odnosno tramvajska prikolica broj 13, marke "Ganc", godinama stoji u garaži Gradskog saobraćajnog preduzeća i čeka neka bolja vremena za restauraciju.